Povećanje samopouzdanja i tolerancije na frustraciju: Kako društvene igre pomažu djeci da se nose s gubitkom i razvijaju otpornost

Samopouzdanje i tolerancija na frustraciju ključne su vještine koje djeca trebaju razviti kako bi se uspješno suočavala s izazovima u školi i svakodnevnom životu. Igre, posebno društvene igre, mogu biti snažan alat za poticanje ovih vještina kod djece. Kroz iskustvo pobjede i poraza, djeca uče kako se nositi s gubitkom, razvijati otpornost i jačati samopouzdanje. U ovom blogu istražit ćemo kako igre pomažu djeci da povećaju svoje samopouzdanje i toleranciju na frustraciju.

Zašto su samopouzdanje i tolerancija na frustraciju važni?

Samopouzdanje je osjećaj povjerenja u vlastite sposobnosti. Djeca koja imaju visoko samopouzdanje vjerojatnije će se upustiti u nove izazove, suočiti se s poteškoćama i ustrajati unatoč preprekama.

Tolerancija na frustraciju odnosi se na sposobnost da se nosimo s neuspjehom, gubitkom i izazovima bez odustajanja. Djeca koja razviju ovu vještinu manje su sklona osjećaju bespomoćnosti i vjerojatnije će pokušati ponovno nakon neuspjeha.

Obje ove vještine ključne su za izgradnju otpornosti, odnosno sposobnosti oporavka nakon teških iskustava.

Kako igre pomažu u razvoju samopouzdanja i tolerancije na frustraciju

1. Pobjede i porazi: Prihvaćanje oboje

U društvenim igrama, djeca će neminovno doživjeti i pobjede i poraze. Kroz ove iskustva uče kako se nositi s različitim ishodima.

• Pobjede: Pobjeda u igri može ojačati djetetovo samopouzdanje jer osjećaju uspjeh i priznanje za svoje napore.
• Porazi: Gubitak u igri može izazvati osjećaj frustracije, ali također pruža priliku da dijete nauči kako se nositi s neuspjehom. Kroz poraz, djeca razvijaju otpornost i uče da neuspjeh nije kraj, već prilika za učenje.

Na primjer, ako dijete izgubi partiju društvene igre, roditelji ili drugi igrači mogu ga potaknuti da prepozna napor koji je uložio, ističući pozitivne aspekte njegove igre. Ovo pomaže djetetu da izgradi realno i pozitivno samopouzdanje, čak i u situacijama kada ne pobijedi.

2. Postavljanje realnih ciljeva i ustrajnost

Mnoge društvene igre uključuju postavljanje ciljeva, bilo da se radi o pobjedi, osvajanju bodova ili ispunjavanju zadataka. Kroz igre, djeca uče kako postaviti realne ciljeve i ustrajati u njihovu postizanju.

• Kratkoročni ciljevi: Djeca mogu postaviti male, kratkoročne ciljeve tijekom igre, poput osvajanja bodova u određenom krugu.
• Dugoročni ciljevi: Dugoročni cilj može biti pobjeda u cijeloj igri, što potiče dijete na ustrajnost i dugoročno planiranje.

Ustrajnost u postizanju ciljeva pomaže djeci da razviju sposobnost suočavanja s frustracijom. Kada ne uspiju u ostvarivanju cilja, mogu naučiti kako prilagoditi svoju strategiju i pokušati ponovno.

3. Razvijanje strategije i planiranje unaprijed

Društvene igre često zahtijevaju planiranje unaprijed i razradu strategije, što pomaže djeci da razviju sposobnost donošenja odluka i procjene rizika.

• Razvijanje strategije: Djeca uče kako razviti strategiju koja će im pomoći da dođu do pobjede.
• Prilagodba: Ako njihova strategija ne uspije, moraju prilagoditi svoje planove i pokušati nešto novo.

Ova sposobnost planiranja unaprijed i prilagodbe pomaže djeci da razviju otpornost i toleranciju na frustraciju, jer uče da uvijek postoji alternativno rješenje.

4. Razvijanje socijalnih vještina

Mnoge igre zahtijevaju interakciju s drugim igračima, bilo kroz suradnju ili natjecanje. Kroz ove interakcije, djeca uče važne socijalne vještine poput komunikacije, empatije i rješavanja sukoba.

• Komunikacija: Djeca uče kako jasno izraziti svoje misli i osjećaje tijekom igre.
• Empatija: Kroz igre, djeca uče prepoznati emocije drugih igrača i razvijaju suosjećanje, posebno prema onima koji izgube.
• Rješavanje sukoba: Kada se jave nesuglasice oko pravila igre, djeca uče kako pregovarati, kompromitirati i pronaći zajedničko rješenje.

Razvijanje ovih socijalnih vještina pomaže djeci da izgrade samopouzdanje u interakciji s drugima i razviju otpornost prema sukobima.

5. Pozitivno vođenje i podrška

Roditelji i učitelji igraju ključnu ulogu u poticanju samopouzdanja i tolerancije na frustraciju kod djece tijekom igre.

• Pozitivna povratna informacija: Pohvale za napore i postignuća pomažu djeci da razviju osjećaj vlastite vrijednosti.
• Podrška nakon poraza: Ohrabrujući djecu da pokušaju ponovno nakon poraza pomaže im da razviju otpornost i vjeru u svoje sposobnosti.
• Modeliranje ponašanja: Kada odrasli pokažu kako se nositi s pobjedama i porazima na zdrav način, djeca će naučiti slijediti njihov primjer.

Ovo pozitivno vođenje pomaže djeci da razviju samopouzdanje i toleranciju na frustraciju u sigurnom i podržavajućem okruženju.

6. Razvoj samokontrole i strpljenja

Igre često zahtijevaju od djece da čekaju svoj red, što pomaže u razvoju strpljenja i samokontrole.

• Čekanje na red: Djeca uče kako čekati svoj red tijekom igre, što potiče razvoj strpljenja.
• Samokontrola: Kada stvari ne idu prema planu, djeca uče kako ostati smirena i ne reagirati impulzivno.

Ove vještine pomažu djeci da se lakše nose s frustracijom i povećavaju njihovu otpornost.

Razvoj ključnih vještina za svakodnevni život

Razvijanje samopouzdanja i tolerancije na frustraciju kroz igre može imati dugoročno pozitivan utjecaj na svakodnevni život djece.

• Akademski uspjeh: Djeca s visokim samopouzdanjem vjerojatnije će se upustiti u nove akademske izazove i uspjeti u školi.
• Međuljudski odnosi: Tolerancija na frustraciju pomaže djeci da se nose sa sukobima i izgrade zdrave odnose s vršnjacima.
• Suočavanje s izazovima: Djeca koja razviju otpornost lakše će se suočiti s izazovima i preprekama u budućnosti.

Zaključak

Društvene igre pružaju sigurno i zabavno okruženje u kojem djeca mogu naučiti kako povećati svoje samopouzdanje i toleranciju na frustraciju. Kroz iskustva pobjede i poraza, postavljanja ciljeva i ustrajanja u njihovom ostvarivanju, djeca razvijaju ključne vještine potrebne za izgradnju otpornosti. Roditelji i odgajatelji trebali bi poticati igranje društvenih igara jer one pružaju vrijedne lekcije koje će djeci pomoći da izrastu u samopouzdane, strpljive i otporne pojedince spremne za suočavanje s izazovima budućnosti.

 

Image by Freepik