Bilo je to predivno jutro u Zabavnoj zemlji. Zabavko, naš neustrašivi junak, sjedio je ispod svojeg omiljenog drveta i razmišljao o danu koji je tek počeo. Ali njegov miran trenutak prekinuo je preplašeni Jednorog, koji je dotrčao do njega.
"Nisam više šaren! Ne znam što se dogodilo," jecao je. Zabavko je brzo uočio da su njegov inače šareni rep i griva postali potpuno sivi. Bez oklijevanja, Zabavko je odlučio pomoći svom prijatelju.
Sa svojim društvom krenuo je u potragu za rješenjem ovog misterioznog problema. Prvo su posjetili Medu Krušku, znajući da njegova strast prema sladoledu može donijeti svježe ideje. Iako je Kruška trenutno birao okuse sladoleda, predložio je da je Jednorog možda pojeo nešto što je utjecalo na njegov sjaj.
Slijedeći ovu teoriju, Zabavko i društvo krenuli su do Zečevog vrta koji je bio pravi mali majstor kada je hrana u pitanju. No, Zec Ivan primijeti nešto drugo te je sugerirao da bi Lisica Šapica mogla znati više. Šapica je bila poznata po svojoj tajni koju nikad nikome nije otkrila, ali je uvijek imala odgovore na najzagonetnija pitanja.
Kada su došli do Šapice, Zabavko je zamolio tajanstvenu lisicu da podijeli svoju mudrost. Nakon nekog vremena, Šapica je napokon rekla: "Možda Jednorog samo treba podsjetnik na to koliko je poseban. Njegova boja nije samo vanjski sjaj, nego odražava ono što osjeća iznutra."
Zabavko je odmah shvatio što treba učiniti. Okupio je sve prijatelje i zajedno su iznijeli sve razloge zbog kojih vole Jednoroga i koliko im znači. Kako su izražavali svoju ljubav i poštovanje, Jednorogov rep počeo je polako vraćati svoje sjajne boje. Njegovo srce bilo je ispunjeno radošću dok je ponovno postajao šareni, dokazivši da prava ljepota dolazi iz ljubavi i prihvaćanja.
I tako završava prva Zabavkova priča, s veseljem i ohrabrenjem, naučivši svima važnu lekciju o pravoj vrijednosti prijateljstva.